Objavljeno 23.06.2009
Potaknut odlukom Vlade RH koja je u petak 19. Lipnja 2009 prihvatila raspodjelu sredstava u visini 23,5 milijuna Kuna za financiranje obrazovnih, kulturnih, zdravstvenih programa i projekata Hrvata u BiH odlučio sam iznjeti svoj osoban stav glede političkog vodstva, uglednih ljudi te na kraju krajeva onih malih, običnih ljudi našeg kraja.
Pregledavanjem dugog spiska doniranih sredstava od strane RH Hrvatima u BiH pronašao sam tek jednu donaciju za hrvatsko područje općine Teslić. Župnom uredu BDM Bežlja donirano je 50.000 Kuna za obnovu krova župne kuće. U tome naravno ne vidim nikakav problem i ovim putem čestitam našoj Župi koja je prijavom izborila ta sredstva. I baš prijava (programa odnosno projekta) je očito ta čarobna riječ. Nisam upoznat dali je bilo još nekih prijava bilo kakvih struktura, udruženja sa našeg područja no sve mi se čini da nije bilo…
Svi mi kukamo, jadikujemo nad manjkom ovakvih ili onakvih infrastruktura i događanja u našem kraju. Neki čak kažu da je to »ono« zbog čega se nebi vratili. No vratilo nas se 10, 100 ili 1000 mi imamo pravo tražiti sredstva ali moramo znati da nam neće pasti s neba i da nam ih nitko pa ni širokogrudna vlada RH neće dati na lijepe oči. S toga se pitam dali Mi osobno te naša »ova ili ona« tijela i organizacije uopće iskazuju interes za nečim novim. Svi znamo da ima još puno toga što fali našem kraju, obećava se asfaltiranje novih dionica kroz naša sela pa rasvjeta i sl. Bilo je priče i o polaganju novog sloja asfalta na propalom školskom igralištu kraj OŠ Studenci. Zašto ne? Ali netko može i mora (samo) napraviti projekt i sa sigurnošću mogu tvrditi da se može doći do tih sredstava. Kad smo kod igrališta, ove godine će na području čitave BiH donacijama Vlade RH izgraditi ili obnoviti 6-7 igrališta sa sredstvima od 40.000-100.000 Kuna za svako. Pregledavanjem sam naišao i na zanimljive donacije, npr. u nama svima dragoj općini Usora lokalnom KUD-u je prema projektu dodjeljeno 25.000 Kuna za nabavku i izradu narodnih nošnji, u Tuzli je 25.000 Kuna dodjeljeno tamburaškom sastavu za nabavku opreme, Guča Gora kod Travnika – 15.000 Kuna za organiziranje kulturne manifestacije. Zanimljivi su podaci za selo Božinci kod Dervente koji su preko Udruge Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu – FENIKS primili donacije u vrijednosti 175.000 Kuna za obnovu sportske dvorane, 50.000 Kuna za opremanje knjižnice u školi »Božinci« itd. Popis dodijeljenih sredstava je dug i bogat, no što se Nas tiče odnosno našeg kraja, propustili smo još jednu priliku. Sad se postavlja pitanje, kako u buduće? Eto, uzmimo situaciju da na našem prostoru nema fizičkih ili pravnih struktura kojima je u interesu sudjelovanje u takvim projektima ili onako nekritički nisu upućeni i upoznati sa tim mogućnostima. Kako dalje, npr. za sljedeću godinu, projekti, programi, ideje? Kako i šta s njima? Moje osobno mišljenje je, da bi pokretanje inicijativa i ideja bilo najlakše plasirati kroz pravno tijelo sa sjedištem na Studencima. Koje pravno tijelo? Moj prijedlog je Sporstko-kulturno društvo, Hrvatski Dom ili neko slično udruženje koje bi obuhvaćalo širok pojam, od literarne i glazbene kulture do sporta i turističkog buđenja našeg kraja. Kao što sam već spomenuo, bitno je sjedište tog tijela ali nije bitno dali su članovi i vodeći po mogućnosti prijavljeni stalnim boravkom u drugim zemljama jer se sredstva doniraju po projektu za lokacije u BiH, a normalno bi bilo da bi u cilju tog tijela bilo oživljavanje i obnova našeg kraja. Već samim pravnim formiranjem tog tijela imali bi pravo prijaviti se za npr. donacije opremljanja i uređenja sjedišta, možda već i nekih projekata koji se predlože u pisanom obliku na odgovarajuću adresu u važećem roku. Pričajući sa mnogim ljudima iz našeg kraja koji su aktivni na mnogim društvenim područjima osjeća se želja po organiziranju nečeg, ideja ima dobrih i boljih, no mnogo njih do sada se nije realiziralo iz različitih razloga. Objedinjenjem svih tih ideja preko pravnog tijela ponajprije bi se izbjegao »strah« pojedinaca koji su spremni nešto uraditi.
Na kraju mi se čini da mnogo puta očekujemo nešto od zemlje, u ovom slučaju Države (ove ili one) a da sami ne napravimo ništa. U većini slučajeva ne ovisi o nama što »ne napravimo ništa« no zajedničkim nastupom u obliku pravnog tijela mislim da većih prepreka više nebi moglo biti, na kraju krajeva izostalo bi pitanje koje je u naslovu mog teksta, jer bi se nešto barem pokušalo…
D.M.
