Rat u Komušini

HVO emblem

Pregled najznačajnijih događaja na hrvatskom prostoru općine Teslić u

1992. godini

Izbijanjem rata u Hrvatskoj postalo je jasno da velikosrpska agresija nije ograničena karaktera i da će se rat proširiti i na Bosnu i Hercegovinu

HDZ je kao predstavnik hrvatskog naroda shvatio povijesni trenutak, te je na sebe uzeo najtežu zadaću: organiziranje otpora i zaštitu hrvatskog naroda.

Na našim prostorima tu tešku zadaću je na sebe preuzeo Krizni štab hrvatskog naroda općine Teslić, koga je formirao Općinski odbor HDZ Teslić.

Osnovna zadaća mu je bila da priprema oružani otpor (formiranje vojnih jedinica, naoružavanje i opskrba istih, zaštita naroda, pravljenje skloništa, evakuacija), a istodobno da vrši pregovore sa srpskom stranom u cilju maksimalnog odgođenja neminovna oružana sukoba. Početkom godine je bilo niz provokacija sa srpske strane (miniranje auta, hrvatskih objekata, pucanja kroz naša mjesta te provociranje naših ljudi u autobusima).

Tijekom svibnja provokacije su učestale, cjelokupni teritorij općine Teslić je pripojen »Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini«, postavljaju nam se ultimatumi od strane sprskih vlasti, uhićuju se naši civili. Sve je to proizvelo naelektriziranu atmosferu, a sukob je bio pitanje dana. U tom razdoblju je izvršena i evakuacija oko 80% civilnog pučanstva, a istodobno je pobjeglo oko 15% vojno sposobnih ljudi.

Bojna Komusina

Činjenica je da je ogromna većina vojno i radno sposobnih ljudi sa našeg područja radilo van teslićke općine, te se iz opravdanih razloga nisu mogli uključiti u naše postrojbe i prihvatiti neravnopravnu borbu sa agresorom, koji je dobio zapovijed da uništi sve hrvatsko u tzv. Srpskoj Republici BiH.

Početak sukoba smo dočekali sa 500 boraca koji su bili raspoređeni u vojne jedinice ilegalno formirane. I pored straha koji je proizlazio iz pitanja: kako toliko boraca, od kojih je svaki treći bio naoružan, da se suprostavi srpskoj državi. Do tada smo bili uvezani u Hrvatsku zajednicu Usora, ali prekidom  komunikacije (Teslić) i ostvarenjem puta u svijet preko Dubrave, N. Šehera i Žepča, bilo je prirodno d ase uvežemo u Hrvatsku zajednicu Srednja Bosna (Žepče, Maglaj i Zavidovići) što smo 24.5. 1992. godine i učinili. 25.5. 1992. godine dolazi do oružanog napada četnika n Gornju Komušinu. Naši borci su im se veoma uspješno suprostavili, napad je odbijen i uspostavljena je linija obrane Gornja Komušina dužine oko 15 km. Poslije sjajnih pobjeda, u kojima nitko od naših boraca nije poginuo niti ranjen, moral i odlučnost boraca naglo rastu, a strah od neprijateljske sile opada.
Osnovni problemi iz tih dana su nedostatak oružja, slabo vojno ustrojstvo i nesnalaženje vojnoga kadra. To je nadonađivano hrabrošću i samoinicijativom boraca.

Ratni polozaj HVO Komusina 111xp Zepce

Dana 28.5. 1992. Godine donijeli smo odluku o prestanku rada Kriznog štaba hrvatskog naroda općine Teslić i formiranju Hrvatskog vijeća obrane Teslić – Komušina.
Stupanj organiziranosti i povezanosti članica Hrvatske zajednice Herceg-Bosna, osobito u našoj regiji bio je takav da smo bili prisiljeni organizirati se tako da sami sebi maksimalno pomognemo.  U tom razdoblju je došlo do znatnog povećanja MTS-a, do povećanja broja boraca. Dolazili su pojedinačno naši radnici i jedinice, sačinjene od naših radnika koje su obavile vojnu obuku.

Bojna Komsina

Dana 7.6. 1992. godine dolazi do napada četnika iz pravca Teslića na Studence i tako se linija obrane povećava na oko 45 km, ta linija je svakodnevno bila aktivna. Poslije uspostavljanja i utvrđivanja linije obrane došlo je do uspostave redovitih civilnih aktivnosti (zemljoradnji, sječe bandera, žetvi, zbrinjavanja stoke i sl.). U srpnju se pojavljuje vidan umor kod boraca (24 sata na položaju, 24 sata slobodni), stega opada, vojno ustrojstvo ne napreduje, a kadrovski smo i dalje veoma siromašni.

Dana 3.8. 1992. godine je počela velika neprijateljska ofenziva po svim crtama obrane.

Neprijateljski napadi su bili veoma žestoki (osobito topnički), četnici su nam uzimali najznačajnije kote i sužavali naš prostor, umor kod boraca je bio očit, nedisciplina i nervoza u povećanju, vojno ustrojstvo je naglo slabilo, a dolazilo je do masovnog napuštanja naših prostora i odlaska u N. Šeher i Žepče.

U to vrijeme nam je stizala i značajna pomoć u ljudstvu iz susjednih općina ali je ona bila nepripremljena i zakašnjela te stoga neučinkovita. Kada su četnici zauzeli sve značajne kote i kada su nam prostor sužili toliko da su bili ugroženi životi svih boraca, donesena je odluka o povlačenju iz područja Komušina. Povlačenje je izvedeno u najboljem redu i bez žrtava. Radi premorenosti boraca, dugo odvojenom životu bez obitelji, te nemogućnosti smještaja na novošeherskom području odlučeno je da se svim vojnicima dadne 10 dana dopusta.

Krajem kolovoza borci su se počeli vraćati u postrojbe HVO Teslić-Komušina. Općinski stožer je ponovno počeo funkcionirati ali u veoma teškim i radikalno promijenjenim uvjetima. To je prouzrokovalo nesnalaženje i neučinkovit rad skoro svih struktura. Međutim, i u ovom razdoblju ime Komušina i kontinuitet opstanka HVO Teslić-Komušina su ponovno uspjeli očuvati borci koji su se uključili u obranu. Iskustvom i hrabrošću su bili snaga koja je ulijevala povjerenje svim borcima HVO na ovim prostorima, branili su ih na najžešćim mjestima i nikada nisu poklekli. Izveli su nekoliko diverzantskih i protudiverzantskih akcija, oni vrše često izviđanja i akcije po našim teritorijama koje su privremeno zaposjednute. Jednom riječju, svojim djelima su stvorili veliki ugled kod svih boraca, naroda i najodgovornijih ljudi, pa se o Komušanima priča kao o pravim borcima, borcima koji će se sigurno vratiti u Komušinu.

Međutim, pošto je rat sve više rasplamsavao, došlo je vrijeme i sazrelo je mišljenje da se srpskoj agresiji mogu oduprijeti samo operativno-manevarske postrojbe.

Došlo je do reorganizacije postrojbi HVO-a: ukinuti su općinski stožeri i formirane operativno-manevarske postrojbe, tj. sa teritorijalnog (defenzivnog) principa borbe prelazi se na borbu u kojoj ćemo biti sposobni oslobađati privremeno zaposjednute krajeve. U ovom razdoblju stvorena je i bojna »Komušina«, postrojba koja će biti sposobna da predvodi snage koje će krenuti na oslobađanje naših stoljetnih ognjišta…

Bilten HVO Teslić-Komušina; prosinac 1992. godine

———————————————-

Izsječak iz novina, objavljen ‘93 godine, nakon pada Komušanskog kraja!

cijeli-tekst.jpg

———————————————– 

 VIDEO: 111. xp HVO  Žepče - Bojna Komušina

Kratak insert iz filma o 111. xp HVO brigadi, Komušanskoj Bojnoj, ratni “reon Komušina”.

YouTube slika preogleda

 ———————————————– 

Branimir Mršić - Meri

Branimir Mršić – MERI

(11.4. 1972 – 30.4. 1993)

Zapovjednik izviđačko-diverzantskog voda “Meri” – HVO Bojna Komušina

———————————-

Poginuli branitelji Komusina

  • Share/Bookmark